Carolija
Eh, toliko lepote u noci tihoj, setnoj se krije. Kad' nebo prepuno razlicitih zvezda, onu najlepsu i najsjajniju salje na zemlju sa toliko moci poput prave carolije. Koliko lepote Nebo ima, koliko je samo beskrajno i sjajno..kao..kao da svaka zvezda predstavlja andjela koji nam se smesi svima, Zadivljeno posmatram te beskonacna tajno. I dok zvuk nocne ptice cuje se negde u daljini.. Ja medj' zvezdama ugledah Vase milo lice.. Htedoh da Vam mahnem, ali shvatih da mi se samo cini.. Mesecina nemirna i zuta obasjava svaki cosak bas kao i onaj plamen koji grli svaki kutak mog secanja. Svojom svetloscu salje nadu detinjoj dusi koja luta.. Nadu.. koju ljubomorno cuvam od svih.. Znate, da mi i nju ne ukradu.. I dok me u grudima bolno steze, otima se uzdah tih.. Eh..toliko secanja me veze za ovu cudnu jesen. Razmisljam dok pisem poslednji stih.. Gospode:" Hocu li zauvek biti pesnik tuzan i zanesen"? Hocu li imati moci..ja.. mala vodolija ? Zn...