Ocaj
Dodjavola i novac i slava.. I svi oni teški dani Dani borbe, straha i tisine.. Dojavola i duh i glava Kada smo beskrajno sami u ovom svetu bola i praznine. Čovek kraj čoveka sedi, A opet sam.. Duša u nama sve više bledi, Nestaje slika, ostaje samo ram. Gde je ona zvezda sto u oku sja? Ono sto nas čini živim? Ono ljudsko u svakome od nas, Ono sto daje svetlost i ne čini svet sivim? Šta je čovek bez duše? Igra bez ritma, pesma bez stiha.. Molitva bez vere, Nebo bez raja.. Ruke koje miluju, a guše? Ništa drugo do vrata od očaja. Itana Beba